Svjedočanstva

Naša obitelj koja je bila dosta brojna stanovala je u tri kuće u selu Predavec, a pored moje žene Lole, satre 18 godina i kćerke Višnje, stare 18 mjeseci ja sam u god. 1941. imao žive oca Nikolić Ivana, starog 54 godine, majku Janu, staru 54 godine, brata Stevu, starog 34 godine, njegovu ženu Dragicu, staru 29 godina, sa njihovo četvero djece, od kojih je najstariji Milan imao 5 godina, Jana 4 godine, Zlatko 3 godine i jedno muško dijete kojemu se sada ne mogu sjetiti imena u starosti od jedne godine, te brata Milana, starog 31 godinu, njegovu ženu Rozu staru 30 godina, i njihovo dvoje djece, od kojih je Dorica bila stara 4 godine, a Ankica 2 godine… 

… Od moje mnogobrojne obitelji koja je bila odvedena zajedno sa mnom u koncentracioni logor Jasenovac nije se nikada nitko više povratio kući, niti mi je poznato što je s njima, ali pretpostavljam da su svi pobijeni u tom logoru.

Josip Nikolić – Joka, Predavec blizu Čazme, o stradanju svoje obitelji u logoru Jasenovac (iz optužnice Andriji Artukoviću 1952. godine)

Poznato mi je da je općinski bilježnik u Dalju zajedno s mjesnom milicijom i oružnicima, a po nalogu kotarskog predstojnika, nekog Katića iz Osijeka uhapsio u mjesecu junu 1942. godine jedne noći sve članove 11 ciganskih familija iz Dalja i drugog dana su članovi ovih ciganskih familija bili odvedeni u koncentracioni logor odakle se više nisu nikada povratili. Ovi cigani bili su se bavili koritarskim zanatom i bili su pošteni i marljivi građani u Dalju…

Krešimir Vinaj, obrtnik iz Dalja o deportaciji daljskih Roma (iz optužnice Andriji Artukoviću 1951. godine)

Ja sam sa još 34 cigana bio izvađen od velike grupu, te sam bio dodijeljen na rad oko okopavanja krumpira i na čišćenje korova… Istoga dana naše žene i djeca bili su odvedeni po ustašama do iskopanih jama, veličine 6 x 8 m, a visoke oko 3, odnosno 4 metra, te su tamo bile zajedno s djecom ubijene. Na taj rad oko čišćenja štreke odlazio sam kroz 8 dana, koliko sam se nalazio u logoru Jasenovac i svaki dan uz pratnju ustaša viđao sam kako vode velike grupe cigana po nekoliko stotina do iskopanih jama i gdje ih ubijaju… Kad se rupa napunila tim leševima nisu svi bili odmah mrtvi, ista je bila zatrpana najprije jednim tankim slojem zemlje, a zatim krečom, te sam svaki put vidio kako se površina te rupe gibala, a to mislim uslijed toga što su ljudi još bili živi zatrpani…

Stjepan Nikolić iz Velike Gorice o ubijanju Roma u Jasenovcu (iz zapisnika Kotarskog javnog tužioštva u Velikoj Gorici 1952. godine)

Ja sam otjeran u logor Jasenovac, sa svojom prvom ženom Anicom, sa dvoje djece i majkom, ja sam uspio nakon 12 dana da pobjegnem iz logora, a mati, žena i djeca su pobijena… Dok smo se nalazili u logoru, gledao sam sa svojim očima gdje ustaša ubija i ženu drugom stanju, za okladu sa drugim ustašom za 10 dinara da li je u njoj dijete muško ili žensko i ubili su je sa nožem, tj. zaklali.

Nikola Mitrović iz sela Novi Jankovci o brutalnosti u logoru (iz Spiska cigana, iz St. i N. Jankovaca, a koji su bili u logoru u Jasenovcu i Gradiški)

Ja sam otjeran u logor 1942. godine u petom mjesecu, sa mnom je otjerano još 830 cigana u Jasenovac… Dok smo se nalazili u logoru, ja i ostali koji su sa mnom bili, a koji su pobjegli, vidjeli smo da su ustaše ubijali sa čekićima, kolcima, sjekirama, iz pušaka, sa bombama, pištoljima i na sve načine druge. Kada su ubijali djecu i žene bilo je to od mene svega daleko 8 – 10 metara i kada smo mi počeli da gledamo kako ih ubijaju nama su naredili da se okrenemo na drugu stranu i toga puta je ubijeno mojih 4 djece, i žena i moja majka.

Tošo Mitrović iz sela Novi Jankovci  o ubijanju u logoru (iz Spiska cigana, iz St. i N. Jankovaca, a koji su bili u logoru u Jasenovcu i Gradiški).