Iz novinskog diskursa o Romima u Hrvatskoj prema Drugom svjetskom ratu

Jutarnji list, 22.8. 1940, str. 15.

Virtualna izložba Iz novinskog diskursa o Romima u Hrvatskoj prema Drugom svjetskom ratu, analizom sadržaja dnevnih novina ponudit će uvid u svakodnevicu romske zajednice u Hrvatskoj prema i početkom Drugog svjetskog rata. Ovo nam je razdoblje naročito važno zato jer unekoliko pokazuje nastanak problema, odnosno zločina koji će se posve ozbiljiti otvorenim progonom manjina, a onda i pokušajem njihovog posvemašnjeg zatiranja za vrijeme Drugog svjetskog rata na području današnje Republike Hrvatske.

Proučavajući dnevne novine, možemo mnogošto pretpostaviti i rekonstruirati o javnoj percepciji romske manjine u hrvatskom društvu u razdoblju prije i početkom Drugog svjetskog rata. Medijski prikaz Roma u ovome je razdoblju bez ikakve sumnje naglašeno nepovoljan – a ta se slika Roma dodatno učvršćuje tematskim fokusiranjem na specifičnosti romskog načina života tako različitog od dominantne i upornim isticanjem događaja iz sfere crne kronike – odnosno kriminala – te njihovim vezivanjem uz pojam romskog.

Osim što novine oblikuju percepciju šire javnosti o Romima kao društvenom problemu koji hitno valja „riješiti“, one će kasnije služiti i za legitimaciju represivnih mjera lokalnih i središnjih vlasti prema Romima.

“Cigansko pitanje”

Središnje vlasti donošenjem određenih odredbi nastoje kontrolirati kretanje Roma te ih prisiliti na sjedilački način života, odnosno planski ih preseliti na određeno područje. Prisilnom kolonizacijom Roma sa ciljem asimiliranja u hrvatsko društvo riješilo bi se tzv. „cigansko pitanje“.

Pojam „ciganskog pitanja“ koje se odnosi na percipiranu potrebu da se Rome „unormali“, okosnica je članaka o Romima dijela dnevnih novina Savske banovine i Banovine Hrvatske. Koloniziranje i asimiliranje Roma dio je represivne provedbene politike lokalnih i središnjih vlasti koja je svoj vrhunac doživjela tijekom Drugog svjetskog rata u genocidnoj politici prema romskom stanovništvu.

Novine prenose kako lokalne, općinske i gradske vlasti šalju dopise središnjoj vlasti s vlastitim idejnim rješenjima „ciganskog pitanja“. Kolonizacija Roma predstavljena je kao rješenje za gotovo svaki problem vezan uz Rome, te se traži donošenje posebnog Zakona za kolonizaciju romskog stanovništva. Uz kolonizaciju, pojavljuju se i druge radikalne ideje poput sterilizacije. Najčešće, potrebu koloniziranja Roma argumentira se njihovim lošim odnosima sa seoskim stanovništvom, kriminalnim aktivnostima, nomadskim stilom života i dr. Izvještava se o raznim idejnim rješenjima općinskih vlasti u odnosu lokacije koloniziranja, nadzoru i financijskim mogućnostima.

Jutarnji list, 12.5.1933, god. XXII, br. 7644, str. 7.

Početkom tridesetih godina Kraljevina Jugoslavija zajedno sa Čehoslovačkom, Austrijom i Mađarskom pokrenula je inicijativu za rješavanje „ciganskoga pitanja“ pred Ligom naroda. Tim prijedlogom predviđeno je iseljavanje Roma s prostora navedenih država i njihovo naseljavanje na otoke u Atlantskom ili Tihom oceanu. U drugoj polovici tridesetih godina u svjetlu financijskih preokupacija sve se više skreće prema ideji kolonizacije na području Kraljevine Jugoslavije, primjerice, na isušena močvarna područja ili područje Slavonije.

Novinski članci senzacionalističkim naslovima prikazuju Rome kao kriminalce ili društvenu skupinu koja širi strah među narodom nastojeći tako požuriti rješavanje „ciganskog pitanja“. Romi su prikazani kao nomadski neradnici i besposličari koji ne žele napustiti svoj specifični način života i ne žele biti kolonizirani. Uočljive su inicijative lokalnih vlasti prema sve konkretnijim i rigoroznijim odredbama, primjerice da se Rome „priveže za zemlju“, te da se osnuje posebna kolonija Roma na nenaseljenim i neobrađenim površinama. Također, često se ističe sukobe s ostalim stanovništvom, najviše seoskim i navodi narodni „strah od Cigana“.

Jutarnji list, 22.8. 1940, str. 15.

Uspostavom Banovine Hrvatske, medijski se prikaz Roma ne mijenja na bolje, a osim ranijeg koncentriranja na kolonizaciju, sve se više mjesta posvećuje i drugim mjerama poput sterilizacije romskog stanovništva ili tjeranja na prisilni rad.

„Jedno veliko zlo, koje bije naša sela, jesu Cigani. Ta čeljad divlja, neodgojena, nesposobna za bilo kakav rad, troši i crpe dobra koje su drugi privrijedili.“

„Seljačkome narodu Cigani su jedan veliki teret i pokora“

„… dolazimo do spoznaje da su Cigani jedna užasna mora, jedan strahoviti porez koji tišti naša sela, i koji bi se morao skinuti s vrata našem narodu. Zato je sav narod odahnuo kad je čuo da vlast kani nešto poduzeti protiv Cigana. Ali od toga zasad ne može biti ništa. Pitanje je odviše teško i složeno, ako bi se ono htjelo humanim načinom riješiti. Grubom silom bilo bi ono brzo riješeno. U tom slučaju trebalo bi sve Ciganke sterilizirati, da nemaju više potomstva. Za 100 godina nestalo bi parazita koji piju zdravu krv narodnu.“

Narodni napredak, broj 10, Zagreb, 31.10.1939., godina 11, Pitanje Cigana, Franjo Horvat Sigetec, str. 220-221.

Objavljivane su i vijesti o potrebi donošenja posebnog zakona o Romima, ponajviše u svrhu sprečavanje njihova nomadstva i stalno naglašavanog kriminalnog djelovanja.

“Pitanje je odviše teško i složeno, ako bi se ono htjelo humanim načinom riješiti. Grubom silom bilo bi ono brzo riješeno. U tom slučaju trebalo bi sve Ciganke sterilizirati, da nemaju više potomstva. Za 100 godina nestalo bi parazita koji piju zdravu krv narodnu.”

Narodni napredak, broj 10, Zagreb, 31.10.1939., godina 11, Pitanje Cigana, Franjo Horvat Sigetec, str. 220-221.

Životni uvjeti Roma

Romima je bio zabranjen ulazak u Zagreb, živjeli su na gradskoj periferiji ili u ruralnim dijelovima Savske banovine. Često se opisuje odnos prema seoskom stanovništvu i navode sukobi s njim, dok s gradom Romi nisu povezani.

 

„Za gradskog čovjeka, svi cigani su jednaki. Selo ih već razlikuje…


…u našim gradovima cigani nikad nisu igrali kakvu ulogu, tu su oni samo prolaznici. Nasuprot, u našem selu ciganin je oduvijek bio velika napast. Ciganske kradje živadi po selima opće su poznata stvar. Neke ciganske družbe su i konjokradice, a kradja i osakaćivanje djece, po ciganima, nije tek pripovijest, već stvarna činjenica. Radi svega toga pravo je čudo da su naši seljaci prema ciganima i toliko snošljivi, koliko jesu.“

Novosti, 13. 08. 1939, br. 222, 10. str.

 

Novinar Franjo Fuis u putopisnim reportažama koje su izlazile u zagrebačkim Novostima opisuje svoj posjet romskom naselju Žlebice, pored Koprivnice:

„Na prostoru kojih stotinjak metara stisnute jedna uz drugu stajale su blatom omazane i sagrađene kolibe cigana. Prljave, mračne i zadimljene oko 30 njih, ali upravo uzorne spram ostalih ciganskih čerga putujućih Cigana.
Čim smo ušli na „glavni trg ciganskog grada“ dočekala nas je ogromna dreka.. Čitavi čopori djece u času su nas opkolili, počeli se vješati o ruke i ramena kričeći dinar..dinar…dinar…
…Pred malim kolibama od blata sjede odrasli Cigani i njihove žene koje peku u slavu blagdana štrukle sa sirom i jabukama. Dječurlija se lijepila oko nas, zamazana i poderana, visoko ispruženim rukama koje čekaju.“

„Cigani imadu tu u kotcima i svinje, krušne peći i staklene prozore (uzidana stakla u stijene od blata).


…U kolibama je vrlo malo zraka. Lošeg zraka. Cigani imadu na tlu ležaje, neki klupe i po koji stolić. Našao sam i svetačkih slika na zidu jednog mladog para, koji je nedavno sklepan i vjenčan oko počasne seoske vrbe na muljavom potoku, gdje Cigani imadu svoje guske i patke. U drugoj pak kolibici visjela je i jedna svjetiljka“.

Putopisne reportaže : biciklom kroz Hrvatsko zagorje, Prigorje, Podravinu i Slavoniju, Franjo M. Fuis. Virovitica: Ogranak Matice hrvatske 2011., str 117.

Romske žene

Romkinje su najčešće prikazivane kao gatalice ili nametljive prosjakinje.

 

„Ciganice su obilazile selom, da štogod iscigane, ili da bacaju karte. Međutim, to je bila samo izlika. Glavna svrha njihovog obilaženja bilo je rekognosciranje stanja… Seljakinjama su se ciganice zato revanširale proricanjem dobre sreće, ili prokazivanjem ljekovitih trava i načina liječenja tim travama. Seljakinje su se bojale zle moći ciganica i sakrivale djecu pred zlim pogledom lukave stare vještice. Ciganke su vješto znale iskorištavati taj strah strah seljanki i kad bi svojom nametljivom upornošću izmamile svega i svašta, još bi uvijek zahtjevale nešto.“

 

Novosti, 13. 08. 1939, br. 222, str. 10.

Vjera

Večer, 23.4.1940, str. 4.

Katolička crkva u Banovini Hrvatskoj držala je u pojedinim župama službu na romskom jeziku. Valja istaknuti župnika Antuna Medvena o čijim su propovijedima na romskom jeziku izvještavale novine. On je povodom Đurđevdana, u travnju 1940, u Odri održao prvo katoličko bogoslužje za Rome.

Kriminal

Kada se piše o događajima iz crne kronike, pogotovo ako su kriminalnog predznaka, o Romima se piše na senzacionalistički način pa tako možemo čuti o: ciganskim knezovima, ciganskom ukletom blagu i slično. Često će takvi članci inzistirati na ubrzavanju i radikaliziranju rješenja „ciganskog pitanja“, te će uvelike utjecati na negativnu percepciju Roma kao varalica, kriminalaca, lijenčina i besposličara.

Jutarnji list, 6.1.1939.

“(…) kod nas treba hitno pristupiti radikalnom rješenju ciganskog pitanja, jer je drskost cigana prešla sve granice. Oni ozbiljno ugrožavaju sve više naša sela. Ili ubijaju ili pljačkaju i varaju.”

Jutarnji list, 6.1.1939.

Ta “radikalna rješenja ciganskog pitanja” za kojima su entuzijastično posezali hrvatski mediji u razdoblju pred i početkom Drugog svjetskog rata, na žalost su i realizirana – i u Hrvatskoj je do kraja rata poimence zabilježeno više od 16 tisuća pobijenih Roma.

Izložbu je autorski pripremila Dunja Jakopović, tekst uredio Dinko Štimac